GADE MI SE ONI ŠTO ŽICAJU ZA LIJEČENJE, A VAMA SE GADIM JA

Posted on 3 January, 2019 by CleopatraBionda

GADE MI SE ONI ŠTO ŽICAJU ZA LIJEČENJE, A VAMA SE GADIM JA

Oni što žicaju za liječenje...a nisu socijalni slučaj.

To kažem zato jer mi se to stvarno gadi. Razumijem one koji su socijalni slučaj i žive u kući bez struje pa na to još dobiju rak. Njima treba pomoći, ali ovi drugi, oni što žive u vilama na Ksaveru pa žicaju... hej brate, zato služi tvoja vila na Ksaveru, da  je prodaš i odeš živjeti u Jelkovec. Nekretnine za to služe. Kad je moja teta umirala od raka mi smo prodali sve što smo imali i što je bilo potrebno prodati, nije nam padalo napamet žicati po novinama.

No, ljudi smatraju da je u redu kad dobrostojeći ljudi žicaju za kojekakva liječenja za koja su škrti dati iz vlastitog džepa jer eto ''ima budala koje će pomoći'', ali zato meni stižu poruke u inbox o tome kako me nije sram žicati pare da izdam knjigu. Kaj, da mi mama proda 15 g stari auto koji imamo da ja izdam knjigu? To se proda kad  si bolestan, a ja 10ak tisuća kuna za izdavanje knjige nemam. Ako niste u toku (a očito niste jer da jeste ne bi me napadali u inbox) ja sam nezaposlena osoba i uzdržava me samohrana majka kojoj ja nisam jedini trošak no u naše obiteljske i financijske probleme neću ulaziti jer niste zaslužili da ih čujete.

Na jednom poslu sam dala otkaz jer su se ponašali tamo kao da exaju lažnu vodku iz Lidla za 39,99 kn pa u tom stanju donose poslovne odluke, a na drugom sam otkaz dobila jer sam javno istupila protiv korumpiranosti i ostalih bljuvotina u medijima pa se netko eto našao uvrijeđen i poništio mi ugovor iz principa.

Osim toga, pokušavam otvoriti dućan koji još nije u pogonu, svu ušteđevinu sam uložila u robu, a plaćam najam prostora i režije za dućan koji još ne radi. Tj. zadnja dva  mjeseca otkad ja nemam prihode to plaća moja mama koja keš u rukama nije vidjela mjesecima jer samo prelijeva s jednog računa na drugi da ne dobijemo ovrhu. Novčano smo u kurcu, da. Jesmo. Ne mogu si kupiti lak za nokte jer ja 30 kuna nemam. Bruka mi je s likom koji mi se sviđa otići na dejt jer, iako će vjerojatno on platiti, ja ne želim ići bez kune u novčaniku. Ja kurva nisam da zaradim, pardon my French, pičkom.

Ja sam samo osoba koja je napisala jako čitani roman (12000+ čitatelja and counting) i želim ga izdati, a izdavača ne mogu naći jer je, citiram, prekontroverzan što smatram glupošću. Ja zato žicam za roman i to baš na PayPal, a ne na tekući jer ću pare s tekućeg potrošiti. Ja možda živim u velikom stanu, ali stan nije nešto što se prodaje kad želiš izdati roman. Stan se prodaje kad imaš rak. Ili trebaš pužnicu u uhu.  Roman je suvišni luksuz, ali moja velika želja. Tužno je bilo neki dan, trebala sam psu kupiti ormu jer se izvlači iz orglice i nisam mogla jer nisam imala 70 kuna koliko to košta pa nisam pušila dva dana tj. pušila sam opuške i kupila ormu. Mama mi je rekla da je moje pijenje kave financijski problem. I to misli poluozbiljno pa vi koji me napadate u inbox da nek zaradim pa onda izdam roman razmislite dvaput. Zar je pogrešno slijediti svoj san? Zar je pogrešno nešto željeti? Roman je gotov, napisan, 12000+ puta pročitan i prilagođen za tisak.

Samo mi treba tiskara. A to je skupo. I zato žicam jer vama 5 kuna ili  1 kuna ne znači ništa, a ako vas se skupi 10 000 ja ću imati za roman i moj san će biti ostvaren. Ako nešto želim to je biti pisac, a ja sam svojim romanom jako zadovoljna, smatram ga nenadmašnim i želim da ga vi držite u rukama. U tom romanu je moje srce i moja duša, moj bijes i moja tuga, moj cijeli život je u  tom romanu i zar me možete kriviti što ga želim izdati? Napravila sam nešto svojim mozgom i svojim rukama i želim to materijalizirati. I ja sam po vama  kao neko škrto đubre jer ne trošim svoje pare za taj roman?

Ne morate donirati, ja nikoga ne tjeram, ali ne morate mi niti pisati hejterske poruke o tome nek si nađem posao.  Ja posao pokrećem, ali od toga ću živjeti, a ne ispunjavati svoje egzibicije poput izdavanja romana. Glazbenici žicaju za albume, pisci za romane. Tako je oduvijek bilo i bit će i ja uvijek doniram, jednom sam dala zadnjih 25 dolara s računa jer cijenim nečiji san. Ja nemam ništa, ja imam samo san, a taj san je moj roman. Želim ga vidjeti ovako:


A vi donirajte ili nemojte, svaku kunu cijenim i svatko tko donira dobit će zahvalu u knjizi. Ako ne želite donirati, nemojte, ali ne pišite mi zle poruke u inbox. Donirati možete OVDJE.
Hvala svima.
Pusa
Nika

No tags added.

Novi postovi bloga

Majice i hudice s portetom po tvojoj želji? I ne pričamo o fotkama!
Majice i hudice s portetom po tvojoj želji? I ne pričamo o fotkama!

8 January, 2019 by CleopatraBionda

Bok,bok, znamo se. Ja sam Nika. Vlasnica...

To čarobno sjebano jutro (iliti o korisnosti psa i štetnosti muškaraca)
To čarobno sjebano jutro (iliti o korisnosti psa i štetnosti muškaraca)

8 January, 2019 by CleopatraBionda

Sanjala sam da sam se vratila desetak godina...

SASVIM ISKRENO: Tužna sam, ali imam plan
SASVIM ISKRENO: Tužna sam, ali imam plan

6 January, 2019 by CleopatraBionda

Ako ne brojimo Coldplay koncerte, u životu...

View all blog entries →