Svijet bez ljubavi bio bi ljepše mjesto

Posted on 4 November, 2018 by CleopatraBionda

Svijet bez ljubavi bio bi ljepše mjesto

Ne volim sushi. Ne volim grah čušpajz. Ne volim Queen i ne volim Michaela Jacksona. Ubijte me zbog toga. Volim pizzu jer, kao što moja frendica Tamara kaže, pruža osjećaj ugode. Volim muške prijatelje, no oni često ne vole mene. Jer muško-ženska prijateljstva jako su rijetka ili uopće ne postoje.

''Svaki put kad si bila s njim, a pozvala me da se vidimo, osjećao sam se kao  da netko čupa pluća iz mene, a nisam mogao ne doći'' - rekao mi je danas nekoć najbolji prijatelj. Odnosilo se na mog dečka. Muški prijatelji me ne vole. Tj. vole me jako sve do trena kad nađem dečka. Ili čak ne dečka nego kad neki povremeni ljubavnik postane konstantan.

Onda prijateljstvo puca jer oni uviđaju da očito nemaju šanse. ''Muški prijatelj je ženi kurac u boci, kurac pod zaštitnim staklom na kojem piše RAZBITI U SLUČAJU NUŽDE'' - to dečki vole govoriti i vjerujem da to stvarno i misle, ali najčešće to nije tako. Žene vole svoje muške prijatelje, a muški prijatelji njih vole malo previše i onda... onda kad shvate da nisu kurac pod zaštitnim staklom nego, u ljubavnom smislu, samo metaforički kurac, dakle ništa, e onda postaju negativci. Muško-ženska prijateljstva su zapravo najčešće nikad ostvarene nesretne ljubavi. Kad to tako postavim, kad vidim koliko me muških prijatelja zbog nesretne zaljubljenosti odjebalo, pomislim da bi svijet bez ljubavi bio ljepše mjesto.

''Kao da su ženske prijateljice bolje, pojele bi te od zavisti'' - komentira ovu spiku jedan frajer. Možda, ali o tome neki drugi put, i onako imam samo skoro pa jednu prijateljicu. Zaokružimo na broj jedan. Jer nemam ih puno više. Nije poanta ovog teksta u tome da sam ja neodoljiva, jer nikako nisam, nego je tako svima. Svim ženama koje pokušavaju imati prijatelje. Ispada da je imati muškog prijatelja znanost. Imam jednog, zove se Filip, i mislim da mi je stvarno kompić za nogać, pivu i šicu.

Imam još kojeg iz djetinjstva. Sve ostalo, svi novi ljudi u mom životu su materijal za buduće sranje jer samo je pitanje dana kad će početi vrištati da su zaljubljeni u mene i da sam kurva, junferica i sponzoruša jer volim nekog drugog, jer se ne mogu nositi s takvim muškarcem i jer sam primila jeftini rođendanski poklon. Isto kao što ne volim sushi, ne volim prijatelje koji su zaljubljeni u mene. To me čini tužnom. Jer ja želim imati prijatelja! Želim! Želim, a očito ne mogu jer ne postoji muškarac koji pristaje na moje društvo bez da želi nešto više. Zašto je to tako? Zato što muško-ženska prijateljstva vjerojatno uopće ne postoje, osim kad si Filip iz priče.

Zar muškarci ne žele imati prijateljice, prijateljice za pivu, nogać i šicu? Tužno je to što, kad mislim da imam prijatelja, i pričam mu o nekom tamo tipu u kojeg sam zaljubljena, tužno je što on moli boga da to propadne i još je tužnije što me najvjerojatnije krivo savjetuje jer nesretna zaljubljenost u mene čini ga zlim. Nesretna ljubav od dobrih ljudi čini zle ljude. Svaka čast onima koji ostaju dobri i kad nesretno vole! Glumiti prijatelja dok si u osobu mrtvački zaljubljen je podlo i zlobno jer joj ne možeš biti istinski prijatelj. Nisam sveta ni najpametnija, ali ljudi koje sam voljela su obično znali  za to jer sam im ja to rekla. Mislim da je tako fer, priznati i saznati što druga strana osjeća. Mogu reći da sam bolji prijatelj s bivšim dečkima nego s nekim aktualnim koji tajno pate zamnom. Jedan bivši je bio ljetos kod mene na moru u funkciji frenda, kompića za nogać i šicu. A jedan drugi, moj najbolji prijatelj, je to isto more otkazao jer nije htio ići pošto me eto, voli, da se tako izrazim.

Mogu se pohvaliti da sam dovoljno sretna da nikad nisam bila u potpunosti nesretno zaljubljena, uvijek sam se plijena dokopala, to što me koji od njih s vremenom odjebao, to je drugo i zato mi nikako nije jasno kako možeš biti zaljubljen u nekoga tko ti ne daje povoda. Nikad nisam vidjela muškarca koji je gledao kroz mene i zaljubila se. Zaljubila sam se u ljude koji su vidjeli mene, a ne gledali kroz mene, ako razumijete što mislim. Nekako je uvijek, barem površno, bilo obostrano. Neki su mi prvo bili ljubavnici, a onda postali prijatelji jer... flames to dust, lovers to friends. Nikad obrnuto. Moje iskustvo. Možda je s vama drugačije, ali moja priča je ovakva kakva jest. Meni je tužno da netko tko se predstavlja kao tvoj brat samo gleda priliku da budeš nesretna, tužna i po mogućnosti pripita da te zaskoči. Više cijenim one koji se povuku kad shvate da nemaju šanse i jednostavno prestanu biti moji prijatelji - ako su to ikad i bili - ma koliko mene  to boljelo. Nekoliko prijateljstava me zaboljelo i to jako. Jedno mi je slomilo srce gore nego bilo koji švaler. Toliko od mene o muško-ženskim prijateljstvima  u koja sam duboko razočarana.

Svijet bez takvih ljubavi bio bi ljepše mjesto...

No tags added.

Novi postovi bloga

Internet je zlo, a Fejsbuk nije dokaz ničijeg života
Internet je zlo, a Fejsbuk nije dokaz ničijeg života

11 November, 2018 by CleopatraBionda

Bila sam jutros s prijateljicom na kavi i...

Je li on govno ili samo nije kriv što mu se ne sviđaš?
Je li on govno ili samo nije kriv što mu se ne sviđaš?

7 November, 2018 by CleopatraBionda

Sometimes someone weak out here loses someone...

Zašto ne čitam knjige i zašto više ne želim biti novinar
Zašto ne čitam knjige i zašto više ne želim biti novinar

6 November, 2018 by CleopatraBionda

Ja ne čitam knjige, ja ih samo pišem....

View all blog entries →