Zašto nam naši dečki vole nabijati komplekse? Jer nemaju samopouzdanja.

Posted on 29 August, 2018 by CleopatraBionda

Zašto nam naši dečki vole nabijati komplekse? Jer nemaju samopouzdanja.

foto: Staša Sahman


Ručala sam danas s grižnjom savjesti jer mi vlastiti dečko stalno govori da sam debela. Visoka sam 168 cm i imam 56 kila, u trenu u kojem ovo pišem. Nekad imam 54 nekad 58, ali to je to. On je visok 190 i ima, kako ja kažem, šest kila iliti izgleda kao reklama za špagete. Imala sam prošle zime jednog švalera koji je  imao pozitivan stav o mom izgledu, kad sam mu rekla da sam se zdebljala 2 kile, rekao mi je: ''Jaka stvar, ajde molim te, blogerice, napiši knjigu o svojim problemima s težinom'' - jer nije uviđao moju ''debljinu'' nego sam mu bila divna takva kakva jesam. To što je on bio lud na neki drugi način pa me ostavio samu kao zadnje smeće to je drugi par rukava. Ili čarapa.  Ali volio je moj izgled jer sviđala sam mu se. Jako. U nekom datom trenutku, trenutku koji je prošao i ostao za njega u nekoj davno zaboravljenoj prošlosti, a ja ga se još uvijek vividno sjećam. Sjećam se svog odraza u njegovim očima, odraza u kojem su sve moje mane bile savršenstva. Jer tako i treba biti kad ti se netko istinski sviđa. Govoriti svojoj curi da  je debela je jednako kao da mi cure svojim frajerima govorimo: ''ćelaviš'', ''imaš škembu'', ''imaš preveliko dupe za frajera'', ''loše karaš''. Ako smo s nekim, trebali bismo prelaziti preko mana te osobe i u tim fizičkim manama vidjeti vrline, a ne nabadati ih na nos osobi.


Nakon što mi je dečko u jednoj večeri 20x rekao da sam debela, plakala sam i iz pukog mazohizma pojela na silu cijeli frižider. Današnji ručak, sutrašnji ručak, paštetu i nareske. Otišla sam u krevet i plakala. Uopće nisam debela i frajer koji mi to govori samo pokazuje da je njegovo samopouzdanje na nuli i da mu je cilj srušiti moje kako bih se osjećala loše i mislila da ne mogu naći bolje od njega. U suprotnom, ako sam toliko debela, zašto si mi dečko? Da stvar bude još licemjernija, njegova bivša žena ima 20 kila više od mene. Stvarno, pod navodnicima, obožavam dvostruke kriterije. Ona je bila u redu, a ja, komarac, sam debela. ''Žena preko 50 nije žena nego krava'' - govori nesavršeni on, mršav kao štap, a ima kilave rukice i, brat bratu, škembu. No ja mu to ne govorim jer mi se sviđa on takav kakav jest.


Ali on, on obožava rušiti moje samopouzdanje i nabijati mi komplekse! Kako da vodim ljubav s osobom koja mi je rekla da sam debela? Moja tolerancija na idiotizam je visoka, ali baš nitko neće svoje komplekse liječiti na meni! To rade mnogi frajeri i ja nisam jedina žena s tim problemom. Cilj im je uvjeriti nas kako smo loše i to samo zato da cijenimo činjenicu da su oni s nama i da duboko vjerujemo da nas nitko drugi ne bi htio. Kad nas u to uvjere, zaboravljamo da smo kraljice koje, realno, mogu naći boljeg već sutra, a oni to rade upravo zato, iz straha da mi ne bismo našle boljeg. Boljeg, koji je tu blizu, možda već iza ugla.
Nema otrovnije stvari od veze s kompleksašem nesigurnim u sebe. Veze s čovjekom koji može egzistirati samo ako psihološki tlači nekog drugog, osobu koju navodno voli. Zar je to ljubav? Gdje je tu poštovanje? Gdje je tu potpora koju bi nam ljubavni partner trebao pružati? Nasilje fizičko ili psihičko uvijek je nasilje, a uvrede svakako spadaju u psihičko nasilje. Što se time postiže? U mom slučaju to da noćima plačem, izgladnjujem se kako bih ličila na manekenku jer moj dečko očito na tome inzistira, a onda mazohistički pojedem cijeli frižider.


A što bismo mi sve s istim problemom trebale učiniti? Naći čovjeka u čijim očima će nam se sviđati naš odraz jer jedino takvog i zaslužujemo. Čovjeka za kojeg ćemo biti predivne kraljice jer to doista i jesmo i ne bismo smjele pristati na išta manje od toga.
Zanima me kako bi bilo da ja njemu svaki dan govorim: ''Imaš kilave rukice, idi diži utege'', kao što on meni govori neka umjesto ručka pojedem krišku lubenice jer sam - debela. Da ja to njemu govorim sigurna sam da bi izbila takva svađa da bi susjedi pozvali policiju i netko od nas bio bi priveden, a netko odvezen u centar za krizna stanja.


Ako nekog voliš, budi mu prijatelj, budi mu potpora, a ne negativac koji ga vrijeđa. Ljubav bi trebala biti sreća, dom i utjeha, a ne uzrok nečijih suza jer si ti nekorektan i iživljavaš se riječima nad osobom. Voli me. Ne nabijaj mi komplekse. Hvala.

No tags added.

Novi postovi bloga

Internet je zlo, a Fejsbuk nije dokaz ničijeg života
Internet je zlo, a Fejsbuk nije dokaz ničijeg života

11 November, 2018 by CleopatraBionda

Bila sam jutros s prijateljicom na kavi i...

Je li on govno ili samo nije kriv što mu se ne sviđaš?
Je li on govno ili samo nije kriv što mu se ne sviđaš?

7 November, 2018 by CleopatraBionda

Sometimes someone weak out here loses someone...

Zašto ne čitam knjige i zašto više ne želim biti novinar
Zašto ne čitam knjige i zašto više ne želim biti novinar

6 November, 2018 by CleopatraBionda

Ja ne čitam knjige, ja ih samo pišem....

View all blog entries →