Jesu li kebab i usputni sex partneri vrijedni našeg želuca?

Posted on 23 June, 2018 by CleopatraBionda

Jesu li kebab i usputni sex partneri vrijedni našeg želuca?

Svi znamo za ona sitna primitivna zadovoljstva, zadovoljstva poput kebaba umjesto maminog ručka kod kuće ili pak usputnog sexa s osobom do koje nam nije stalo dok negdje tamo postoji onaj jedan za kojim nam, da se patetično izrazim, srce čezne. Treba li nam doista to? Evo, baš jučer best frend se otrovao kebabom koji je bahato pojeo iako ga je doma čekao ručak. Sad je u bolnici, stružu mu sluznicu želuca. Još veća nesreća u ovoj nesreći je što smo si zajedno s naša dva psa bukirali bromantični vikend u Opatiji i to platili 1500 kuna i to je propalo. Bromantični, ne romantični, znate valjda za termin bromance. Romantika među burazima. I sve je otišlo u tri lepe zbog jednog otrovnog kebaba. Trovanje kebabom je nešto što ti nije trebalo, nešto slično kao trudnoća nakon usputnog sexa s čovjekom do kojeg ti nije stalo. Upravo sam osobu usporedila s kebabom, ali usporedba ima smisla. Postoje stvari koje nas nisu vrijedne jer uz primitivno i nisko zadovoljstvo nose i rizik. Spolna bolest ili trudnoća s osobom do koje ti nije stalo kao posljedica jednog ludog perverznog čak i nezboravnog sexa s davljenjem i šamaranjem i svime što ide u klasifikaciju najluđeg sexa. Je li to vrijedno toga?

Ovo je zapravo priča o osobama koje su suvišne kao kebab koji je moj frend pohlepno proždro s mješavinom otrovnog ljutog i blagog umaka. Na stranu sad neželjene trudnoće sa slučajnim prolaznicima kroz naš krevet. Ljudi koji su suvišni kao otrovnii kebab su svuda oko nas. To su oni koji nam čine zlo, a mi  se ipak družimo s njima iako bi ih bilo najpametnije poslati u tri lepe. Imala sam prijatelja ili bolje reći čovjeka koji mi je glumio prijatelja, a zapravo je bio mrtvački zaljubljen u mene. Ništa za mene u životu nije učinio, samo me tlačio i natjeravao. Satima sjedio u  slastičarni u mojoj zgradi. Kako  sam tokom njegove trogodišnje zaljubljenosti promijenila dva ozbiljna dečka i nekoliko onih suvišnih s genijalnim sexom, a niti jedan od navedenih nije bio on, postao je zao. Počeo mi soliti pamet, popovati o mom životu, pisati zajedljive komentare na moje fejs statuse, pokušao me posvađati s mojim pravim prijateljima... To je bio čovjek otrovni kebab koji je samo glumio prijatelja, a dok nije postao javno zao nisam ga se imala opravdanog razloga riješiti. I evo otkako sam ga blokirala i na fejsu i u životu, život mi je ljepši. Jedan otrovni suvišni kebab manje.

Isto sam imala prijateljicu od 120 kila koja nije mogla podnijeti što ja imam 70 kila manje od nje. Jela je noću tajne krafne skrivene na dnu ormara i zalijevala ih šećernim napitcima. Uvijek me zbog toga vrijeđala, nazivala me jadnicom iz kojekakvih glupih razloga pa sam jednom pukla i rekla joj: ''Nisam jadnica ja nego ti što pušiš likovima s Tindera na parkingu!'' Blokirala me. I eto, jedan suvišni kebab u mom životu manje.

Imamo doma mamin ručak, ali mi želimo kruha iznad pogače pa idemo na kebab kojim se otrujemo. Imamo prave prijatelje, ali iz nekog razloga ne odbacujemo one koji nam to nisu. Otrovne kebabe. Imamo ljubav, ali uskačemo u krevete ljudima do kojih nam nije stalo. Samo izazivamo. Izazivamo da se nešto loše dogodi. Trebamo cijeniti sebe  i svoje slobodno vrijeme što znači da to vrijeme ne bi trebali gubiti na suvišne ljude kebabe nego ga provoditi s ljudima u čijem društvu doista uživamo. Posveti se svom psu, posveti se svom najboljem prijatelju, svom ljubavnom partneru iliti metaforički rečeno jedi maminu najfiniju kuhinju. Opet ljude uspoređujem s hranom. Ali to što govorim jedino je ispravno. Ne izazivaj, ne podliježi plitkim, jeftinim i primitivnim zadovoljstvima jer imaš puno više od toga samo si cheap fuck i ne možeš odoljeti. Dečka sam jednom varala s likom jer me nasmijavao. Na kraju sam ostala sama i popišana, opet metaforički

Život je prekratak da bismo riskirali s glupostima koje nisu vrijedne tog rizika. Ne želiš biti trudna s likom s kojim ti je super samo zato što te šamara za vrijeme sexa. Ne želiš u zaraznu bolnicu jer si umjesto maminog ručka pojao kebab na sumnjivom mjestu. Ponekad trebamo živjeti sigurno, kod bitnih stvari igrati na sigurno i okružiti se samo i isključivo pozitivom, ljudima koji te vole i koje ti voliš. Ne kažem da nikada ne treba riskirati, ali ono što je stabilno i dobro ne treba ugrožavati nečime što će potencijalno rezultirati katastrofom. U mom današnjem slučaju katastrofa je što je frend  u bolnici i što je propalo 1500 kuna hotela. Zbog gluposti jer nije htio jesti mamin paprikaš.

Ponekad, ne uvijek, ali ponekad kad sve imaš, a poželiš kruha iznad pogače, odbaci taj kruh i prihvati pogaču. I sve će biti onako kako i treba biti - dobro.

No tags added.

Novi postovi bloga

Internet je zlo, a Fejsbuk nije dokaz ničijeg života
Internet je zlo, a Fejsbuk nije dokaz ničijeg života

11 November, 2018 by CleopatraBionda

Bila sam jutros s prijateljicom na kavi i...

Je li on govno ili samo nije kriv što mu se ne sviđaš?
Je li on govno ili samo nije kriv što mu se ne sviđaš?

7 November, 2018 by CleopatraBionda

Sometimes someone weak out here loses someone...

Zašto ne čitam knjige i zašto više ne želim biti novinar
Zašto ne čitam knjige i zašto više ne želim biti novinar

6 November, 2018 by CleopatraBionda

Ja ne čitam knjige, ja ih samo pišem....

View all blog entries →