Exclusivno: 1. poglavlje knjige ''My Hero Bejbe'': Ljubav na Praxitenu

Posted on 23 April, 2018 by CleopatraBionda

Exclusivno: 1. poglavlje knjige ''My Hero Bejbe'': Ljubav na Praxitenu

POGLAVLJE 1. - LJUBAV NA PRAXITENU


Sjedim gola na drvenom stolcu i pušim cigaretu. U čaši je još nešto gina s ishlapljelim Spriteom. Gledam njih dvoje kako se jebu. ''Više ga ne volim'' - pomislih. Pomislila sam to jer sam gledala njega kako jebe drugu ženu i bilo mi je svejedno. Ni tračak ljubomore nisam osjetila. Ne znam zašto sam uopće pristala na taj sex u troje. Vjerojatno zbog gina kombiniranog s jeftinim vinom. I nešto trave. Ja inače imam povijest pušenja trave dobrih deset godina bez da sam tu travu ikada platila. Nikada je nisam kupila jer me trava nikada nije zanimala, ali sam imala dečke koji su je pušili i ja sam s njima pušila besplatno. Mnogi bi bili ljubomorni na mene. Ja samo mislim da je to glupo. Ono što je specijalno glupo bilo je to što se moj dečko, ovaj što sada tu jebe neku flundru, amaterski bavio dilanjem droge. ''Ja sam diler za hrvatsko glumište'' - kurčio se jer je mislio da je to nešto vrijedno kurčenja i pritom mislio da su mu ti glumci prijatelji ne shvaćajući da je on njima samo osoba koju zovu kad im ponestane droge. Samo ''onaj tamo lik''. Lik za kojeg sve boli kurac, lik kojeg će cinkati kad netko od njih padne. Ono što se meni nije sviđalo je što ti glumci mene, ni krivu ni dužnu, znaju kao ''curu svog dilera''.


Odvezao me nevoljko ujutro kući jer je uvijek prikazivao kao veliku uslugu to što me vozi doma. Bila sam u groznom stanju zbog previše gina pomiješanog s jeftinim vinom s kioska pa sam se posvađala s materom. Udarila sam drvenom stolicom, sličnom onoj na kojoj sam u prvoj rečnici sjedila, o zid i izbila komad zida. Netko od brižnih susjeda pozvao je policiju. ''Ja sam psihički bolesnik'' - branila sam se s predumišljajem. Naime imam papir o tome da nisam baš sama u glavi jer zbog amaterskog dilera droge sam hodala kod psihića kojeg sam, btw, neki dan vidjela na nečijim slikama pijanog na Fejsu. Jedva čekam da mu to kažem. Suvišna hodočašća psihijatru urodila su nečim pozitivnim, a to je legalni recept za Praxiten. Praxiten je oduvijek, još otkad sam ga krala baki, bio moj drug of choice. Policija je otišla bez previše priče.


Dan kao i svaki drugi. Dosada. Dosada i nedostatak ljubavi. Kronični nedostatak ljubavi. Dečko je tvrdio da me voli, ali nedavno je mortus pijan došao u dva ujutro kod mene i plakao da je on zaljubljen u svoju ružnu susjedu, a ona se zbarila s njegovim frendom. U to barenje nisam previše vjerovala jer taj frend, po zanimanju filmski režiser bio je, po mom i mišljenju mnogih, peder. Po karakteru pederčina, a po svemu ostalom mamin sin, umjetnik i kompleksaš. Dobitna kombinacija. Lik nesposoban za život. Jednom je promućkao bocu nekog gaziranog pića i to je eksplodiralo po zidu. Što je učinio? Plakao i zvao mamu da to obriše. Ovo je bila svojevrsna digresija. Dakle, vlastiti dečko plače na mom krevetu da je nesretno zaljubljen u svoju susjedu. Dobro da imam legalan Praxiten koji mogu zloupotrijebiti tako da ih popijem osam. Uopće nisam reagirala. Samo sam ga u čudu gledala, iako... Nisam ni bila toliko začuđena jer ta ružna susjeda je jako nalikovala na njegovu bivšu koju nikad nije u potpunosti prebolio, ali o tome kasnije. Ili možda nikada. Vidjet ću. Sjedila sam i gledala ga dok je ljubav pomiješana s Praxitenom u meni trulila.
Zašto sam ga voljela? Ne znam jer u toj ljubavi samo sam davala, a za uzvrat nisam dobila ništa osim opaski da, citiram, trkeljam. On je moje iznošenje svojih misli smatrao trkeljanjem. Ja od njega nisam imala ništa, čak niti materijalno. Jedino što sam u šest godina dobila od njega bio je jebeni zidni sat. I to zato što je bio Badnjak i bili smo zajedno u dućanu. Sve rođendane i Valentinova pa čak i godišnjice je preskočio jer, kako je govorio, on nije romantičan. On je bio jedan od onih koji s 30+ godina nisu postigli ništa. On je sve što je imao isplakao iliti plakao bi mami pa bi mu mama kupila. Isplakao je stan u kojem živi, Mercedes i stan koji mu je mama kupila da ga daje u dnevni najam i igra se hotela. Mislio je da se i veza sa mnom može isplakati. Znao je samo plakati kad je prekasno. A ja? Ja sam zbog njega toliko plakala da su mi dali legalan recept za Praxiten. I još neke tablete koje nisam pila nego sam ih skupljala za slučaj da ako ikad zagusti da imam za samoubojstvo.


Svaki put kad bih ga vidjela u glavi mi je svirala Lana Del Rey: Choose your last words this is the last time 'cause you and I we were born to die. No taj zadnji put nikako nije dolazio. Uvijek je bilo teško. Uvijek sam se sjećala koliko sam ga u početku voljela i bila sam zaljubljena u tu ljubav, ljubav koja je nestala, zaljubljena u sjećanje na tu ljubav. Previše sam dala sebe u tu vezu da bih samo tako odustala. Čak sam ga jednom i varala punih šest dana s prvim čovjekom s ceste, varala bih ga i duže da me taj čovjek nije odjebao kao komad smeća. Ko ga jebe. I onako mi se nije previše sviđao. Sviđalo mi se što je on bilo tko drugi samo ne moj dečko. Moj beskrajno dosadni neduhoviti napušeni dečko koji je smatrao da ja trkeljam. Jednom se napio i plakao jer on nije duhovit. To je bilo duhovito.

I sad vas pitam, da li da pišem dalje?

 

No tags added.

Novi postovi bloga

Internet je zlo, a Fejsbuk nije dokaz ničijeg života
Internet je zlo, a Fejsbuk nije dokaz ničijeg života

11 November, 2018 by CleopatraBionda

Bila sam jutros s prijateljicom na kavi i...

Je li on govno ili samo nije kriv što mu se ne sviđaš?
Je li on govno ili samo nije kriv što mu se ne sviđaš?

7 November, 2018 by CleopatraBionda

Sometimes someone weak out here loses someone...

Zašto ne čitam knjige i zašto više ne želim biti novinar
Zašto ne čitam knjige i zašto više ne želim biti novinar

6 November, 2018 by CleopatraBionda

Ja ne čitam knjige, ja ih samo pišem....

View all blog entries →